Žrvanj krkotavo mrvi,

okreću ga ustreptale vode,

vodenični mačak spava,

zrna po kamenju brode.

Vodeničar je večeras kući,

po oblacima lovi mašte sene,

vodenica, cirkus putujući-

predstava samo za mene.

Krila koja nosi vir

mleće me postojano,

noćnika, povetarca pir

rasturiće me lagano.

Kad zraci jutra zakukuriču,

sunce raširi šape,

svi će se protegnuti jutru-

mi više nećemo biti tu.

 

Doskora, sa mišima,

dok je mazno mrak preo,

medju vrećama i svećama obožavao sam je,

deo po deo.