Noćima teško spavam.

Tajnu jednu ne znam,

puna mi oblaka glava,

ali bez sunca, meseca, zvezda?

 

I ne znam gde su se skrili

niti gde da ih tražim.

Prostranstva nebesa celih

bez njih mi nemaju draži.

 

I kao da nema dana

I kao da nema noći,

u mojoj glavi je tama

kada god zatvorim oči.

 

I ne bih znao šta sa sobom,

usamljen bih bio

slučajno jedan osmeh

da nisam uhvatio.

 

Najednom, sve se promenilo

i sa svime i ja.

U meni sve je ustreptalo, poletelo

i pocelo da sja.

I dalje teško spavam. Čekaj…

U tome problem da nije?

Možda mesec, sunce i zvezde

ona u osmehu krije?