Koračam izgubljeno,

ostale su za mnom loše slike

i crvene tačke.

Lutam usamljeno,

prate me probuđene klinke

i umiljate, pospane mačke.

 

Propale zgrade se nižu

za koracima mojim,

cipele da se ne izližu,

stazu od oblaka krojim.

 

Tražeći sreću daleku

pred bližom sam se raspao,

rasplinuo se meko

s godinama nestao,

 

u Kruševcu.

 

Umorni pir sudbine

na rame kandže donosi,

ne znam, ne, ne znam

da li ga sidrim ili me odnosi.