Samo sam podigao obrve

u blagom luku iznenađenja.

Otšla je draga.

Bez zbogom ili doviđenja.

 

Išcekujem je gledajući u daljinu,

vetar me miluje k’o kosa njena.

Otišla je uz tišinu.

Bez izvini ili doviđenja.

 

Bila mi je vrsta  staklenog zvona i štita

od sveta punog budala i zala.

Otišla je, a da nisam stigao da je pitam

za odgovore koje možda nije znala.

 

Otišla je u žurbi

bez ijednog razloga i objašnjenja.

Sve je odnela u jednoj torbi,

i sva zašto i doviđenja.