Ne znam gde ljubav večna se krije,

znam gde se prolazne gnezde.

Onom ko sunca video nije,

njemu su sunce zvezde.

 

No ne sijaju više kao što su sjale,

sve manje za me mirisan je taj gaj;

možda su dale što su imale,

pa sad iščekuju kraj?

 

Zvezde što sunce mi behu 

sad su zvezde što mi se gase,

čim se oči ne sjaje u osmehu

sve unapred zna se.

 

Ne traže više ni da ih lažem?!

Niti da ljubim im usta,

ne žele ni istine što bih da kažem,

nadanja im pusta!

 

Još me muči da l’ tamo negde

moje se sunce smeje

ili samo imam, dok ne izblede,

zvezde, da s njima se grejem.