Penjao se jedan puž uz bukvu

jer mu je stvarno bilo dosta 

da sluša kako je penjanje puža uz bukvu

isto što i traljava, kilava, ćorava posla.

I penjao se on tako uz bukvu

ne obazirući se na svoju muku

dok se nije umorio pa na tren stao-        

i obazreo se na svoju muku-

da nema ruku!

Odmah je, zatim, na zemlju pao.

Pa gledao on tako odozdo bukvu,

umoran, ljigav, i bez ruku:

,,Ja sam sve od sebe dao,

možda i nisam bio u pravu,

ali sam barem pokušao".