[ refleksivne pesme
]
04 Januar, 2014 22:02
Pesmo, gde si mi rasla?
Tugo, šta te je stvorilo?
Ozbiljnosti, što si mi s licem srasla?
Osmesi, gde ste? Šta vas umorilo?
Starke matore, gde su vam koraci?
Tužne oči, kapci, dignite pogled
da me nosite nebu, gde ste oblaci?
Broja telefona njenog, kako je redosled?
Jer zvao bih je, ne što moram, već što se ne javlja,
i dao joj poljupce da ne oseti, za njima žali,
znam, u sebe pobegnem kada me ostavlja,
ali i izadjem, kad mi se javi.




