Kod nas u kući je mračno

krenuvši od “dobrodošli” otirača,

pa kroz ulazna vrata

koja su takodje mračna.

Na početku tmuran je  hodnik,

pravo je dnevna soba,

desno je kupatilo.

I sveprisutna teskoba.

Iz dnevne sobe, levo,

kuhinja je u tami,

tu retko kad jedemo,

tada jedemo sami.

Iz dnevne sobe, desno,

moje su prostorije

gde pobegnem  često

da se od univerzuma krijem,

tu police su sa knjigama

i izlepljeni posteri,

brda nabacanih stvari

i zamračeni prozori;

tu je i krevet po kom sam

nekada voleo da skačem.

Ta gomila u ćošku, to sam ja,

krijem se pod prekrivačem.

 

I tu, svuda po kući, vešto se krijemo svi,

mi koji bi trebalo da smo porodica.

No nas je malo za “mi”.